Twitter sam napravio za ovaj blog i u prvim danima svog postojanja automatski je dijelio sadržaj sa bloga putem Jetpackovog sustava. To mi očito nije bilo dovoljno pa sam počeo aktivnije sudjelovati u domaćoj, a kasnije i regionalnoj tvitosferi.

U početku sam imao par tvitova mjesečno. Tvitati sam aktivnije počeo par dana uoči prve konferencije ‘PR Arena International’ koja se održala u Sarajevu, negdje sredinom studenog prošle godine. Tu sam prvi put vidio moć twittera kao jakog komunikacijskog alata i pratio sam razgovore uoči same konferencije pomoću službenog hashtaga. Svidio mi se jer je puno brži od drugih društvenih mreža, baziran je više na real-time objavama, odnosno real-time temama. Pomoću hashtaga (#) možete vidjeti što se objavljuje datog trenutka, u cijelom svijetu na neku temu. Primjerice hashtagovi koje najčešće koristim su: #medjugorje, #edu, #travel i sl.

Za samo nekoliko mjeseci nakupilo se 500+ tvitova.

U akademskom svijetu twitter je veoma moćan alat i svi vodeći svjetski stručnjaci iz raznih područja su rađe na twitteru nego na facebooku ili nekoj drugoj društvenoj mreži. Znanstveni diskursi su dignuti na jednu novu razinu i na ovaj način omogućeno je studentima da postavljaju upite znanstvenicima.

U svim sferama društva twitter je našao svoje mjesto. Sport, politika, znanost, ekonomija, samo su neke od tema koje su u svijetu popraćene tviterom, a u zadnje vrijeme i na našim prostorima.

Isto tako kako su mene navukli na twitter tako sam i ja na neke ljude  utjecao da počnu tvitati i na to sam ponosan. Iako nisam od onih koji sve prate i svakoga slijede sa 90ak sljedbenika na twitteru u ovo kratko vrijeme drago mi je da ono što tvitnem netko nekad i pročita. Ni u najluđim snovima nisam mogao pretpostaviti da će mi twitter gotovo skroz zamijeniti facebook. 😉