O putnikovanjima

Neki rječnici hrvatskog jezika putovanje definiraju kao “udaljenost s jednim ili više odredišta koja se obuhvaćaju jednim polaskom na put i povratkom s puta”. Čovjek svakodnevno putuje: na posao, u školu, u trgovinu… No ona planirana putovanja u drugi grad ili drugu državu ostaju nam u sjećanju i pamćenju na posebnom mjestu.

Mnogi od nas žele putovati, upoznavati nove i neotkrivene pute. Ne moraju ta putovanja biti daleka i prekooceanska, možemo putovati u kraju ili regiji koja nas okružuje. Da li smo dovoljno upoznati o susjednom mjestu, o brdu iznad grada, o potoku koji se skrio duboko u šumi, o malim skoro zaraslim zaboravljenim puteljcima? Zar se ne upitaš, čovječe, kuda vode te ceste, zar ne probudi u tebi onu vrevu znatiželje?

Putovanja ne moraju biti skupa, ne moraju biti megapopularne destinacije u koje svi hrle, veličanstvenost je baš u tome što neko malo i zaboravljeno mjestašce daleko od znanih magistrala i autocesta nudi puno više nego što čovjek može ikad zamisliti. Samo treba dovoljno posvetiti pažnje ka savršenosti prirode jer “Ljepota je u oku promatrača“, zar ne.

Biti putnik, namjernik, čovjeku daje veliko iskustvo, širi obzore i potiče ga da na neke stvari gleda iz drugog kuta. Putnikovanje je, dakle, mnogo više od obična putovanja, jer ono uz putovanje uključuje razgovore o životu ljudi i mjesta, kao i sva njihova radovanja i sve njihove tuge. Kroz putnikovanja bolje upoznajemo narode, kulture i krajeve, a naposljetku bolje upoznamo i sebe samoga. Putnikovanja su sva ona nepredvidiva i neplanirana iskustva putovanja.

Ono što mi ostaje u sjećanju od brojnih putovanja jesu ceste, ljudi i fotografije. Ceste mnogo bolje pamtim nego ljude, one me prate do kuće i ne mijenjaju se toliko često kao ljudi.

Naslovna fotografija: Crkva sv. Roka u Donjoj Lastvi kod Tivta

Previous post
'Rđa
Next post
Ljudine

Nema komentara

Komentiraj

Back
SHARE

O putnikovanjima

%d blogeri kao ovaj: