Moda je danas biti bloger, fino zvuči, a oni koji se time bave su in, u trendu. Još bolji fazon je biti travel bloger, ono putuješ, vamo-tamo, objavljuješ kretanja, sličice i ljudi te prate, na fejsu si glavni, pa Instagram i nema ti kraja. Te pomodne blogerske putopisanije nemaju vrijednosti, uz čast izuzecima koji su stvaralačka klasa za razliku od onih koji pišu o cijeni McDonaldsovih proizvoda ili umjetne kave iz Starbucksa, ovdje ili ondje.

Izgubio se onaj poetski dio Alberta Fortisa, Evlije Čelebije, Ive Andrića, Zuke Džumhura i brojnih drugih putopisaca, a danas njihovi tekstovi svjedoče o nekim prošlim i zaboravljenim vremenima i što je važno, turistički resurs su vještim  turističkim radnicima koji to znaju iskoristiti u svojoj struci.

Treba znati putovati i opažati pojave, kretanja i društvo oko sebe.

Kad se sve svodi na čistu ekonomiju, obično se stvari ne razvijaju najbolje.