Četiri godine nisu mnogo, u našemu narodu to je mjerna jedinica za Olimpijske igre, Svjetsko ili Europsko prvenstvo u nogometu ili ne daj bože izbore. Prije točno četiri godine objavljen je prvi članak na ovom blogu, i nakon toga još devedeset i dva, što i nije nešto naročito mnogo, ali svaki ispisan sa puno pažnje i ljubavlju. Nije ovo blog senzacionalizma i klikova, nego nekih običnih i svakodnevnih priča, pojava i stvari s kojima se susrećem. Lijep je ovo svijet, samo ga možda ne promatramo onako kako bi trebali, u njegovoj punoj ljepoti.

U te četiri godine preko ovog bloga javili su mi se mnogi ljudi, neke od njih sam osobno upoznao i prijateljujem s njima, neki su mi dale odlične kritike i na tom ih iskreno zahvaljujem. Za ovo vrijeme i ja sam se promjenio, smirio, možda ne i promjenio koliko sazrio u nekim pogledima na svijet. Cijeli život učimo, cijeli život se nadamo…

Eto, dragi moji, neću duljiti, ostajte mi dobro.

U pripremi još čekaju neke zanimljive priče da se dorade, uobliče, ilustriraju i objave…

Do sljedećeg čitanja, živili!