Tako je govorio Sbutega

Biti razuman i slobodan čovjek najveći je korak ka otporu današnjici punoj mržnje, koristoljublja i nečovječnosti. Često sam gubio sam nadu u radosniju budućnost tamo gdje sam se najmanje nadao i zbog ljudi kojima sam najviše vjerovao i opet je pronalazio na mjestima na kojima nitko nikada ne bi ni pomislio tražiti. Misli jednog neobičnog čovjeka su mi otvorile oči. Neka od tih promišljanja don Branka Sbutege su mi postale vodilja u ova nesretna vremena.

“Svijet smo ti i ja, sva naša ukupnost koja nas konstituira i sva naša konstitucija koja nas čini različitima. I ako nas već nešto čini raznovrsnima, to je želja u tebi da budeš i želja u meni da budem. I sve što nas čini harmoničnim u bilo kojem suodnosu jeste jedan skromni zahtjev: “Pusti me da budem”, koji nužno uključuje jednu drugu rečenicu cjelovitog pristanka: “Puštam te da budeš”.”

“Integracija ljudi po biološkim, religioznim i sličnim datostima, ljude odvaja. Srodnost se ne stvara po principima biologije. Ja nijesam sa nekim srodan što je crn ili bijel, nego zato što imamo jednomislenost i komplementarnost, što izvire iz našeg srca i uma.”

“Sloboda je eminentno stvar svakoga čovjeka. Čovjek je nesvodljiv na geografiju, osim naravski kad sam na to pristane. Ali, onda mu taj pristanak dokida slobodu. Kao i kad pristane da bude sveden na rasu, pol, naciju, pa i religiju, zašto ne.”

inter1_display

“Moja pismenost je ogledalo tuđe nepismenosti, kao što je moj moral ogledalo tuđeg nemorala.”

“U muzici (umjetnosti) se ne može ostvarti lažna velečina ni na krilima politike, niti nacionalnog i ideološkog programa.”

“Savršeno sam svjestan koliko je moja pojedinačna sudbina mala, sićušna i beznačajna za povijest, ali ja prvenstveno imam ne povijest nego sebe. I zato, dok se na planu velike povijesti ispisuje krvava i tragična drama ovoga prostora i vremena, na planu moje osobne biografije ja pokušavam upisati nešto što će mi život i dalje činiti lijepim i znakovitim. To je jedino što pojedinac može i treba, bez obzira na povijesni kontekst i s obzirom na povijesni kontekst.”

“Nikad se u kamen ili papir ne uspije utisnuti koliko u živo ljudsko srce.”

“Između slobodne budale i neslobodnog genija uvijek ću glasati za slobodnoga.”

“Svijest o građanskoj nemoći biranja i utjecaja na društvenu i političku stvarnost (bila) je sveprisutna… Srednjovjekovne alkemijske vještine dječija su priča prema vještinama političkog uvjeravanja glasača.”

“Laž kojom počinješ obično završava užasom koji posiješ.”

sbutega

“Teško je u mraku biti nečije ogledalo.”

“U trenutku kad nas svi pozivaju na prozor da zajedno gledamo u vremena naprijed ili natrag, radije ostajem u sobi svoga danas, zagledan u svoje srce kojemu ni najbolniji ožiljak nikada nije oduzeo spontanu želju za pulsiranjem koje život znači. A prozoru ću prići kad osjetim da su krila dovoljno očvrsla za let kojemu nikakvo vrijeme i nijedna povijest neće biti prepreka.”

%d blogeri kao ovaj: