Kosta Kočo Racin: Berači duhana (Tutunoberačite)

Na hladnom kantaru tegom ga mjere
a mogu li da izmjere
ovaj naš duhan – našu muku,
ovaj naš slavni znoj!
Od tamne zore ljetnih jutara
do kasno doba u večeri zimske
on žedno pije tugu našu
i znoj i krv i tijelo naše
Žut – žutim čini lica blijeda
i žutu gošću u grudima nosi.

Po rosnim jutrima, po svježim praskozorjima
nagnuti ničice nad rodna polja,
umorni – mi ga beremo
List za list kidaj,
list za listom niži,
list za listom prevrći, pritišći,
list za listom nježno,tužno redaj
i na dugom nizu kapljice znoja
i nadu sa kletvom i zeleni jad,
s tupim pogledom u očima mutnim
po nježnom zlatnožutom lišću
gorku bajku kletoga života
naniži, bezglasnu a tako jasnu
Pa znaš li je?
Kad dođe dan,onda se mjeri-
nema mu mjere, a u grudima dube
ne prestajući, ne nalazeći dna
ne tuga vec kletva, a u mutnim očima
furija
i ne želeći sama se diže
Kantar odnosi zlatno lišće,
a u grudima ljuto bjesne talasi
žute muke – žutog duhana,
žutog znoja naših ruku!

%d blogeri kao ovaj: