Na jezeru

Prije nego što podne zazvoni na podružnoj crkvi, dolaze na obalu.

Jezero je lječilište za njihove umorne duše.

Predvezi i sprave čekaju da urone u sivozelene dubine kako bi prevarili mudre vladare vode, trske i šaša. Prije nego što se sunce u potpunosti izgubi i mjesečina osvjetli nebo, zabacuju štapove i spremaju se za noć. A noć ljudima na obali znači budnost, hvatanje sna na preskok.

Planinama oko jezera gospodare vjetrovi koji i za najtoplijih dana znaju donijeti studen. Vatra polako jenjava…

Najednom, tišinu noći zapara jak i prodoran zvuk.

Ima nešto.

Savijen vrh štapa nagovještava početak dvosatne borbe izdrživosti i propitkivanja sebe sama.

Tko je mudriji, tko je uporniji? Jezerska neman ili čovjek?

Trenutak je to kada nakon višestrukih proklizavanja i namotavanja čovjeku dođe da odustane i da pokida sve. No presuđuje ipak upornost i odmjerenost ribolovca koji na koncu pobjeđuje, ali u maniru zanesenog umjetnika ili pravog ljubitelja vodenoga svijeta, bilježi ulov kamerom i polako spušta lovinu u jezero.

I odlazi, ispunjen toplinom, sretan.

Tribistovo