Na jezeru

Prije nego što podne zazvoni na podružnoj crkvi, dolaze na obalu.

Jezero je lječilište za njihove umorne duše.

Predvezi i sprave čekaju da urone u sivozelene dubine kako bi prevarili mudre vladare vode, trske i šaša. Prije nego što se sunce u potpunosti izgubi i mjesečina osvjetli nebo, zabacuju štapove i spremaju se za noć. A noć ljudima na obali znači budnost, hvatanje sna na preskok.

Planinama oko jezera gospodare vjetrovi koji i za najtoplijih dana znaju donijeti studen. Vatra polako jenjava…

Najednom, tišinu noći zapara jak i prodoran zvuk.

Ima nešto.

Savijen vrh štapa nagovještava početak dvosatne borbe izdrživosti i propitkivanja sebe sama.

Tko je mudriji, tko je uporniji? Jezerska neman ili čovjek?

Trenutak je to kada nakon višestrukih proklizavanja i namotavanja čovjeku dođe da odustane i da pokida sve. No presuđuje ipak upornost i odmjerenost ribolovca koji na koncu pobjeđuje, ali u maniru zanesenog umjetnika ili pravog ljubitelja vodenoga svijeta, bilježi ulov kamerom i polako spušta lovinu u jezero.

I odlazi, ispunjen toplinom, sretan.

Tribistovo

Sjećanje

Uz rijeku sam jednom sjedio
S proljeća kad cvatu kesteni
Daljinom je nisam premostio
U sjećanju, grad i brodovi

Sunce kad zađe do pola
Srijedom našega govora
Na Porti se mladost čekala
Pokraj vrata staroga dvora

Hodam kroz životni boj
Hodam, bježim od taštine
I sanjam neke mirne sne
Mirne k’o duša Vojvodine

I danas kad cvatu kesteni
Skriva se rijeka u meni
Velika u svojoj jakosti
U iskustvu jedne radosti

Ivan Dodig, Subotička Danica 2017, str. 136

Anđeli nestaju

Vidjeh anđela kako pognute glave prelazi preko pješačkog prijelaza u drugi svijet. Nosio je mač.

Užurbano odlaze, kao pred neki veliki povijesni događaj, rat ili neku drugu katastrofu.

Njih nekoliko što ih je struja na vrh izbacila dočepali su se poluga i neumorno vladaju bahato koristeći svoj položaj. Pozivajući se na opstojnost i maloumne podanike upravljaju svatko svojom njivom. Samo upravljaju, ne obrađuju, i bez imalo stida gaze i ponižavaju ove koji su im osigurali život, i one koji su ostali jer nisu htjeli ili nisu mogli otići.

I vidjeh anđela kako pognute glave vuče svoju nadu i odlazi u nepoznato. Obuzela ga je nemoć. Ne bori se kao što se nekad borio kako bi ovima što ih je struja izbacila na vrh stvorio sigurno nebo. Suočen s onim što je učinio nestaje.

Naposljetku sam vidio izgoreno tlo, njive poslije požara.

Zvonar bačkog Zvonika

Uskoro se navršava godinu dana od mog prvog teksta objavljenog u Katoličkom listu ‘Zvonik’. Prvi moj susret sa Zvonikom je bio preko kolegice Jelene Pinter, koja piše za ovaj list. Ona mi je predložila da se i ja uključim i dam svoj doprinos. Ponosan sam na činjenicu što sam već godinu dana jedan od mladih zvonara bačkog Zvonika. I raduje me svaki novi broj iako sada živim i djelujem daleko, ali internet je omogućio da i dalje nesmetano nastavim slati svoje tekstove uredništvu.

Čitaj više “Zvonar bačkog Zvonika”

Dodigova pjesma u Subotičkoj Danici za 2017.

Popularni narodno-crkveni kalendar „Subotička Danica“ za 2017. godinu izašao je iz tiska za Materice, u nakladi Katoličkog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“.

Pjesma mladog pjesnika Ivana Dodiga naslovljena kao “Sjećanja”, našla se u ovogodišnjem kalendaru. Pjesma govori o sjećanju na jedno vrijeme koje budi sjetu.

U cjelini „Duhovnost“ upoznajemo se sa svjedocima Božje ljubavi, kako to u uvodnoj riječi najavljuje glavni urednik. Otac Mato Miloš predstavlja Duhovno iskustvo i nauk karmelićanke, svete Elizabete od Presvetog Trojstva, a Josip Štefković piše o sv. Majci Tereziji (Agnes Gonxha Bojaxhiu). Danica piše i o novim blaženicima, dvojici Hrvata s Kosova: fra Serafinu Glasnoviću Kodiću i don Antonu Muziću. Ne zaboravlja ni našeg kandidata za sveca, o. Gerarda Tomu Stantića.

U rubrici „Narodno blago“ čitamo o Šokačkim pogrebnim običajima i vjerovanjima u Baču iz pera Antuna Kesejića, a u „Kulturi“ Marta Vargek predstavlja knjišku produkciju vojvođanskih Hrvata 2015.-2016. Josip Štefković piše o knjizi Antala Hegedűsa „Život i restauracijska djelatnost kalačkog nadbiskupa Gabrijela Patačića“.

Tu su i uobičajene rubrike „Mala Danica“ (uredila Katarina Čeliković), „Mladi“ (uredila Larisa Skenderović), „Obitelj“ (uredili Vesna i Ladislav Huska). U „Povijesnom kutku“ Stjepan Beretić piše o Bunjevačkom momačkom kolu i o dva stoljeća staroj bajmačkoj župnoj crkvi. Zanimljiv je tekst dr. Gyule Dudása preveo s mađarskoga i priredio Josip Štefković pod naslovom „Izvještaj s ruševina bačke tvrđave iz 1842. godine“. „Da ih ne zaboravimo“ podsjeća na prof. Belu Gabrića, Milana Asića i fra Česlava Novaka, OP.

Zabilježila je Danica nova duhovna zvanja i pokojnike, a završava kronikom događanja u Subotičkoj biskupiji koju su pripremili Dragan Muharem i Katarina Čeliković. Pjesnici su i ove godine začinili svojom lirom stranice Danice, a osim navedenoga ima i drugoga štiva za čitatelje „Subotičke Danice“ koja se može kupiti po cijeni od 400 dinara u svim katoličkim crkvama Subotičke biskupije.

Katarina Čeliković, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata / PN

Magare na ćupriji

kravatu ne nose,
a prva su gospoda
šute već satima,
umorni od patnje, mimohoda

što je bilo
što se sad sprema,
sve se zna,
pravda, pravda je nijema.

uvijek na oprezu
bol u kostima bilježe,
silu mrkog vremena.
pamte samo kamene crteže

nekako uvijek isto,
raskršće u vremenu, ludoriji,
ljudskost ipak nestade,
k’o magare na ćupriji.