Mili Sefić: BH elektronska scena sadrži mnogo entuzijazma

No Comment

Poznati mostarski DJ i producent, sa adresom u Chicagu, Mili Sefić, u ekskluzivnom intervju-u za Drugi Program, govorio je o svojim počecima, suradnjama i planovima za budućnost, te se kritički osvrnuo na scenu u Mostaru i BiH općenito.

Za početak nam reci o tvojim prvim kontaktima s elektronskom muzikom…

Prvi kontakti s elektronskom muzikom počinju nakon preseljenja u SAD i prvog dodira sa čikaškim radio valovima. U istorijskom gradu za elektronsku muziku kao Čikago, sadržaja nije falilo. Kad sam napunio dovoljno godina da mogu upasti u klubove, tu je i nastao moj prvi kontakt sa suštinom elektronske muzike, DJa i dancefloora. To je bio neopisiv doživljaj! Tu sam se zaljubio i od tad je veći procenat moje energije trošim u tom smjeru.

S kim si sklopio prvu suradnju, a s kim sve danas imaš suradnje?

Prva, osnovna i najbitnija sklopljena suradnja je bila sa par gramofona/starih CD playera i ulogom sebe u suradnji sa njima. To mi je omogućilo da se u Čikagu, promovišem raznim klubovima/party promoterima koji su me redovno počeli zvati na gostovanja na njihovim eventima u raznim klubovima. Tu sam dobio priliku da kroz nastupe surađujem s nekim imenima koji su u to vrijeme bili vodeći DJi/Producenti House-a i raznih elektronskih žanrova. Neke od tih imena su Danny Howells, Lee Burridge, Paul Oakenfold, Deep Dish, … Vremenom su se širile i suradnje sa raznim promoterima i radio stanicama širom Sjeverne Amerike. Redovno sam snimao mixeve koji su bili popularni na radio stanicama poput Proton Radio, XTC Radio London, grčki Danceradio, raznim forumima itd. Pored raznih klubova i rave događanja širom Sjeverne Amerike, magični put me je eventualno odveo na fantastične nastupe na Intense Festivalu u Quebec City-u, prvi Američki Love Parade u San Francisku 2004te godine, te redovni nastupi na Winter Music Conference-u u Miami-ju 2003-2007 godine. S dolaskom u Mostar, drago mi je što mogu reći da sam nastupio u nekim fenomenalnim klubovima regiona, Sarajevo, Skoplje, Priština, Beograd, Podgorica, Ulcinj, Dubrovnik, pa i Amsterdam i Beč.

Početkom učenja o produciranju i bavljenju produciranjem muzike, stupio sam u kontakt sa velikanom House muzike, Jay Tripwire-om koji iza sebe ima stotine kvalitetnih izdanja. Za njega sam izdao svoj prvi vinil i svoj prvi remix na njegovom Tonality Recordsu, gdje sam kratko bio i menadžer za internet promociju. Upoznavanje i suradnja s Jayom mi je velika čast i dan danas se mnogo radujem suradnji s jednim imenom i čovjekom kao Jay Tripwire. I danas smo u suradnji na Tonality Recordsu gdje očekujem uskoro izdanje još jednog remixa pjesme Jonny Cade-a iz Londona. Također, još jedna značajna i dugogodišnja suradnja sklapa se sa Harisom Čustovićem iz Londona koji već oko 10 godina, vodi legendarni Laus Music Records gdje je Haris izdao mnogo fantastičnih ploča i na Laus Musicu ugostio velikane kao Terry Francis za remixere. Haris je vrhunski muzičar, rođen u Mostaru koji je živio u Dubrovniku prije preseljenja u London. Sa Harisom redovno surađujem, tu sam u suradnji sa Alenom Milivojevićem izdao remix Harisove Party-Zan himne. Također se suradnja i sa Lausom nastavlja punom parom, gdje se uskoro očekuje izdanje mog remixa Harisove pjesme Sao Brixtonio. Pored Jay-a i Harisa, i dalje sam u povremenoj komunikaciji sa Danny Howellsom koji nakon svih ovih godina nastavlja da me impresira za DJ pultom. Čitava magična putanja mi je pružila priliku da upoznam i suradjujem nekim divnim ljudima iz cijelog svijeta s kojima danas komuniciram i suradjujem. Za to sam svakodnevno zahvalan.

Kako bi opisao vlastiti muzički stil?  

“Od Aristotela, čovjek organizira svoje znanje okomito u odvojene i nepovezane skupine – znanost, religija, seks, opuštanje, rad, itd. Naglasak u čovjekovom jeziku, sustavu za pohranu znanja, je više na identifikaciji tih objekata nego na odnosu između tih objekata.Čovjek je prisiljen koristiti svoje znanje i mogućnost zaključivanja zasebno i za svaku situaciju pojedinačno. Da je čovjek u stanju vidjeti kroz ovaj hipnotički način razmišljanja, da mu izda nepovjerenje (kao što je Einstein), pa da resistematizira svoje znanje tako da će sve skupine znjanja biti horizontalno povezane, da bi uživao u savršenom razumu koji mu omogućava da bude u stanju nositi se sa svojim životom u cjelini. Moguće je za čovjeka da mijenja svoje mentalno stanje, a  time mijenja svoju točku pogleda (to jest, njegov osnovni odnos s vanjskim svijetom, odnos s kojim se određuje spremanje i čuvanje čovjekovih podataka). Čovjek tada može restrukturirati svoje mišljenje i promijeniti svoj  jezik, tako da njegove misli imaju više odnosa prema njegovom životu i njegovim problemima, dakle, da im pristupi razumnije.”To je filozofija s kojim je Tommy Hall snimio prvi LP njegove grupe “The 13th Floor Elevator”  i također filozofija povodom koje odaberem svaku traku za setove.

A zvuk je dubok, pomalo spor, melodičan, melankoličan, psihodeličan, a i uzbudljiv. Ide iz skoro ambientalnog dub techna, u deep house pod, dodiruje i techno.

Imaš li uzore? I koji su?

Neke od osoba čije radove mnogo poštujem, koji su utjecali i dan danas utječu na izgradnji mene su Diogeniz Sinope, Michel Foucault, Albert Camus, Charles Bukowski, Lewis Black, Danny Howells, Neil Young, Pink Floyd, Radiohead, itd.

Chicago ili Mostar?

Svijet :)

Koji su tvoji planovi za ostatak 2012. godine? Dolazi ljeto, gdje nastupaš?

Upravo dok odgovaram na pitanja stigla je ponuda za nastup u Prištini u aprilu. Zatim dolazi Prvomajski festival na Adi Bojani u Crnoj Gori, koja je izvanredna zemlja za kvalitetan party na moru. Nekoliko odličnih ekipa me već par godina redovno zove na ljetna gostovanja u Crnu Goru (Bar, Podgorica) pa tom provodu s njima se radujem i ovog ljeta. Još nekoliko mogućih nastupa se pregovara za region i šire ali to će se objaviti tek nakon što se sve dogovori i potvrdi. Vrijeme tek sad počinje podsjećati na proljeće i ljeto pa su ljetni programi tek u početnoj fazi kreiranja. U Mostaru sam ove godine uspio ogranizovati dva manja party-a za oko 40-45 ljudi, na skromnoj (idealnoj) lokaciji u Starom Gradu.

Na tim partyima pokušavam okupiti istinske ljubitelje i slušatelje elektronske muzike. Pozoronost tog partyja skreće se na atmosferu, kvalitet zvuka, svijetlosnih efekata pa i ambijenta, dok je sve to podebljano adekvatnom muzikom. Kroz te partyje, zvane “Underground”, pokušavam u Mostaru dočarati elektronsku muziku na onakav način na koji sam se ja susreo s tom muzikom i u nju zaljubio. Tako da ćemo u 2012. godini probati nastaviti niz tih ”Underground” party-a. “Underground” nije javno reklamirana tako da svi zainteresovani koji bi htjeli da prisustvuju, nek se jave na ”Fejs” pa će biti pozvani.

Naravno, uz sve navedeno, naglasak je na nastavku učenja o produkciji, produciranju, i izdavanju na već spomenutim Laus i Tonality izdavaćkim kućama.

Kakvu muziku slušaš u slobodno vrijeme; i kako su se tvoji slušalački afiniteti reflektirali na vlastitu produkciju?

Uh, dobro pitanje….iako se često nađem na nekom starom albumu Floyda, Neil Young-a, itd., mnogo vremena provodim u istraživanju novih umjetnika, novih muzičkih pravaca koji napreduju, lome barijere i uglavnom se uklapaju u gore pomenutu filozofiju Tommy Hall-a. Većinom su to podžanrovi raznih elektronskh pravaca kao neki duboki dub techno/post dubstep koji se kosi skoro s ambientalom, kao npr. Andy Stott, Neel, Shed, Jacques Greene itd., pa sve do novih pravaca deep house-a što rade Mark E, OmarS, Moomin, itd. Njihove radove volim da slušam, a i neki od njih se često pojavljivaju u mojim playlistama i setovima na nastupima, ako se nađu adekvatni za atmosferu što se sve češće dešava. Mislim da je vrlo bitno predstavljati nove izvođače sa naprednim aranžmanima i zvukovima koji tjeraju na promišljanje i istraživanje.

Naravno, da bi se znali izraziti moramo znati dobro i slušati, tako da sam uvjeren da ključ kvalitetnog izražavanja i dobre produkcije leži u slušanju, tako da muziku koju pažljivo slušam u slobodno vrijeme direktno utiče na vlastite radove.

Što koristiš od opreme u produkciji, a što u DJ-anju?

Za produkciju koristim Ableton sa Allen & Heath Xone 92 mixerom, i Yamaha HS80M monitorima uz M-Audio Radium49 Midi klavijaturu.

Dok mi je za DJing potrebno samo 2 CD player-a, kvalitetan mixer i dosta raspoloženih lica.
A ako se nađe i koji gramofon da se i pusti i koja ploča, još bolje.

Koje je tvoje mišljenje o stanju bosansko-hercegovačke elektronske scene danas; koji su problemi; koje su prednosti, te moguća i potrebna poboljšanja?

BiH elektronska scena sadrži mnogo entuzijazma za elektronsku muziku ali treba još mnogo rada i truda da se bi se scena digla na neki globalno respektabilan nivo i funkcionirala. To što Bosnu i Hercegovinu povremeno posjećuju “poznata” imena većinom znači da se tu i tamo nađe neki sponzor ili investitor, i to je to. To nije odraz scene onakva kakva jeste.

Respektabilan nivo znači da se u kvalitet lokalnih dešavnja redovno ulaze i da se oni ponavljaju. Da se njihov kvalitet prepozna po kontinuitetu. Moram reći da se dosta truda ulaže u to da bi se stekao estetski “uspjeh”, što baš nista ne znači za cijelokupnu scenu.

Mostar ima svog Alena Milivojevića, No Government, Draženka Cvitkovića, koji redovno izdaju muziku. Također ostali entuzijastični mostarski DJ-i, Focho i Vedran u Sarajevu se trude, DJ Ahmaad, itd. DJ Nazif u Travniku., pa gdje je Zenica, Tuzla, Banja Luka, Čapljina? Svuda po BiH se mogu pronaći kvalitentni izvođači i DJi al gdje oni nastupaju? Gdje se nalaze ti kvalitetni eventi na koje masivno i redovno dolaze ljudi da plešu i provode se uz ove izvodjače? Ne postoje, jer nitko ih ne kreira. Ako bi se nešto promjenilo, treba početi iz početka. Od malih ali uspješnih i kvalitetnih party-a. To zahtjeva slušanje i koncentraciju na rad, umjesto samo koncetracije na uspjeh.

Nadam se da u mom odgovoru možete pronaći i odgovor na moguća poboljšanja.

Urbana scena Mostara danas, tvoj komentar…

Kvantiteta definitivno ima a to nemogu bas reći za kvalitet. Mostarsku kompletnu scenu doživljavam kao vrlo konzervativnu, i prilično monotonu bez mnogo truda, rizika i maštovitosti. Većina programa se svode na kopiranje sadržaja sa popularnih televizijskih kanala i njihovih muzičkih pravaca, naravno izuzet rijetkih dešavanja.

Sve to naravno ne mora biti loše, slika je našeg društva kakvo je takvo je. Ista stanja u Americi i Engleskoj bila su podloga s kojom se je rodila svjetska elektronska “underground” scena.

No Comment

Komentiraj

Back

O autoru

Ivan Dodig
Hercegovac. Diplomirani turizmolog. Piše. Bavi se novim medijima, putuje. Voli konstruktivan dijalog. Od 2006. godine na WordPressu.

SHARE

Mili Sefić: BH elektronska scena sadrži mnogo entuzijazma

%d blogeri kao ovaj: