O putnikovanjima

Neki rječnici hrvatskog jezika putovanje definiraju kao “udaljenost s jednim ili više odredišta koja se obuhvaćaju jednim polaskom na put i povratkom s puta”. Čovjek svakodnevno putuje: na posao, u školu, u trgovinu… No ona planirana putovanja u drugi grad ili drugu državu ostaju nam u sjećanju i pamćenju na posebnom mjestu.

Mnogi od nas žele putovati, upoznavati nove i neotkrivene pute. Ne moraju ta putovanja biti daleka i prekooceanska, možemo putovati u kraju ili regiji koja nas okružuje.

Da li smo dovoljno upoznati o susjednom mjestu, o brdu iznad grada, o potoku koji se skrio duboko u šumi, o malim skoro zaraslim zaboravljenim puteljcima? Zar se ne upitaš, čovječe, kuda vode te ceste, zar ne probudi u tebi onu vrevu znatiželje?

Putovanja ne moraju biti skupa, ne moraju biti megapopularne destinacije u koje svi hrle, veličanstvenost je baš u tome što neko malo i zaboravljeno mjestašce daleko od znanih magistrala i autocesta nudi puno više nego što čovjek može ikad zamisliti. Samo treba dovoljno posvetiti pažnje ka savršenosti prirode jer “Ljepota je u oku promatrača“, zar ne.

Biti putnik, namjernik, čovjeku daje veliko iskustvo, širi obzore i potiče ga da na neke stvari gleda iz drugog kuta.

Putnikovanje je, dakle, mnogo više od obična putovanja, jer ono uz putovanje uključuje razgovore o životu ljudi i malih mjesta, kao i sva njihova radovanja i sve njihove tuge. Kroz putnikovanja upoznajemo narode, kulture i krajeve, a naposljetku i sebe sama. Putnikovanja su sva ona nepredvidiva i neplanirana iskustva putovanja.

Naslovna fotografija: Crkva sv. Roka u Donjoj Lastvi kod Tivta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *