Sutorina u bašči Hercegovine

No Comment

Na stotine tisuća slova ispisano je u posljednjih nekoliko mjeseci o malenom naseljenom mjestu, Sutorini, koje se nalazi u pograničnom području između Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Nikad nisam bio u Sutorini, prolazio sam jako blizu nje, a da tada nisam ni znao za taj mali komadić zemlje koji je podijelio mnoge, koji je pokazao ljudsku razvučenost u kojoj smo između unutarnjih i vanjskih nemira, klasifikacija, mrkog tereta prošlosti zaboravili biti ljudi. Naš narod je takav, opsjednut je granicama i graničarenjima, tako je od mjesnih zajednica, općina, županija… Nekad je i u pravu, povjesno, ili iz praktičkih razloga, a nekad je pak politički gonjen, često ne iz svojih nego iz tuđih razloga.

Gledajući na Sutorinu iz nekog drugog ravnijeg kuta, zaključujem da smo svi mi u neku ruku Sutorina ili nas tjeraju da budemo, odnosno mi smo ni tamo, ni vamo, ili smo skroz tamo ili skroz vamo. Sutorina je, u nama i pod nama, i tako od kada je svijeta i čovjeka.

Bašča Hercegovine

Bašča Hercegovine, naziv koji je skovao austrougarski putopisac i oficir krajem devetnaestoga stoljeća, a prikazuje geografski položaj Sutorine koja danas sita novinarskih ekipa, intelektualaca opće prakse, u nedođiji čeka neka bolja, sretnija vremena. Taj naziv bašče ilustrira svako ono zaboravljeno mjesto u hercegovačkom kršu, kojega se nažalost sjete samo u potrebi, a koje kasnije odbace i napucaju kao zadnji ološ. Ima tih zaboravljenih mjesta napretek, evo Hutovo naprimjer, nekadašnje središte Donje Hercegovine, danas samo pojam u ovim i onim statistikama.

U svojoj knjizi “Herceg-Bosnom – uzduž i poprijeko” iz 1900. Henrik Renner piše: “Kada već govorim  o gospodarstvenim radovima zemaljske vlade, odma’ ću spomenuti i to da se u Sutorini, onom jezičcu zemlje, što se je med dalmatinskim kotarima dubrovačkim i kotorskim ispružio čak do mora, a ima upravo sjeverno afričko podneblje, spremaju velike odvodne radnje, da se onaj komad, što je uz more, i uz Igalo kod Erceg-Novoga zasadi narančama i limunovima. Namisao je izvrsna. Kod Erceg-Novoga rode svi južni plodovi i biljke; aloji i smokve glušice bujaju na ovim putovima i na svim zidovima, pojedine se paome nalaze u baštama, mrčika, lovor, granata, smokva stoje kao šikara, a džbunje ovija stare zidine na tvrđavi.”

“U sutorinskoj ravnici ima samo malo kuća; nekada je ovdje bila velika osmanlijska vojarna i džamija, no u juliju mjesecu 1875. popale i razruše to ustaše. Otada je tu ruševina i prostrani komad zemlje uokolo ničim ne rodi. No ima u Sutorini još drugih zaštićenih uzvišica, koje su zgodne za svaku kulturu, te je sretne ruke zemaljska vlada, da ne gubi s vida nikoji kutić u svojem dalekom području, već za svaki kraj nalazi najzgodnije gospodarstveno unapređivanje. To je pravi i promozgani kulturni rad!”

sutorina
Sutorina u knjizi “Herceg-Bosnom – uzduž i poprijeko”, 1900.

Bilo kako bilo, još jedno hercegovsko ljeto se bliži, vruće i užareno s obe strane granice, kameno i neizdrživo s obe strane niskog i neprohodnog raslinja, neljudsko i ljudsko s obe strane čovjeka. Kad izađe posljednja novinarska ekipa iz ovog malenog mjesta, kad ne bude nikome više zanimljivo to malo stanovništva koje se bori da preživi, kad spomen Sutorine bude nebitna stavka za urednike sredstava javnog informiranja, neka zatvore kapiju bašče Hercegovine.

I nadživjet će ona i tebe i mene, djecu našu i djecu djece naše, ako Bog da, jer Sutorina ti je, bolan, ljudi i kamena, sunca i mora.

No Comment

Komentiraj

Back

O autoru

Ivan Dodig
Hercegovac. Turistički novinar. Diplomirani turizmolog. Piše. Bavi se novim medijima, putuje. Voli konstruktivan dijalog.
O meniŽivotopis (CV)

#dnevnitvit

SHARE

Sutorina u bašči Hercegovine