Zašto smo gostoljubivi?

Često u životu mladi čovjek postane stranac, bilo da se zatekne u nekoj zemlji, gradu, zbog putovanja, posjete nekim dragim ljudima ili ga jednostavno ceste ovozemaljskog života odvedu negdje daleko od doma, zbog posla, školovanja i sl.

Tako i putnici namjernici koji se zateknu na ovim našim prostorima često naglašavaju odnos prema strancu i gostu kao jedno nesvakidašnje iskustvo, pri tome naš narod karakteriziraju kao izuzetno gostoljubiv. Ta gostoljubivost svoje korijene ima u nekoliko povijesnih razdoblja. Religije u svojim svetim knjigama često opisuju odnos prema putniku, strancu. U Bibliji, točnije u Levitskom zakoniku, navedeno je: “Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš” (Lev 19, 34).

Jak utjecaj na gostoprimstvo naroda koji obitavaju na balkanskom poluotoku je nasljeđe staroslavenskih običaja i vjerovanja. Nekada davno, kod starih slavena postojao je bog Radogost o čemu svjedoče germanski zapisi, a on je bio, najjednostavnije rečeno, bog gostoprimstva ili domaćinstva. Veselin Čajkanović je protumačio taj fenomen gostoprimstva kao odavanje časti bogu Radogostu, jer je putniku namjernik simbolizirao boga u ljudskome obliku. Činjenica je da su slavenska plemena živjela u jako malim skupinama i pojava putnika koji nije iz neke druge obližnje skupine predstavljala je pravu rijetkost što se moglo izjednačiti sa božjim prisustvom.

udovice_003

Gostu se u ta vremena odavala najveća počast, što se i danas u nekim (planinskim) predjelima balkanskog poluotoka zadržalo. Običaj je bio da domaćin putnika namjernika, znanog ili neznanog, dočeka sa kruhom, soli i ključem što je značilo da će gost biti nahranjen i napojen i da mu domaćin predaje kuću tj. moja kuća je i tvoja kuća. Domaćin je u ruci držao i sjekiru koja je značila da će svojim životom i životom svojih ukućana braniti sigurnost gosta, makar mu on bio i najljući neprijatelj, jer se smatralo da je ne ukazati gostoprimstvo jedan od najvećih grijeha.

Ovo se odražavalo i u običaju svetih mjesta koja su pružala sigurno utočište svima koji su u njih ušli, bilo da su u pitanju crkve ili mnogobožački hramovi i gajevi. Dosta se običaja do dan danas unijelo u kulturu ovdašnjeg naroda i čitava priča o gostoljubivosti nije slučajna, nego nasljeđena i usađena u srž kulturnog identiteta.

Ivan Dodig

Hercegovac. Turizmolog. Piše. Bavi se digitalnim komunikacijama. Putuje. Voli konstruktivan dijalog. Od 2006. godine na Wordpressu.

Odgovori

Your email address will not be published.

Default thumbnail
Previous Story

Osvrt na travel blogere današnjice

Next Story

Zvirovići