Kosta Kočo Racin: Berači duhana (Tutunoberačite)

Na hladnom kantaru tegom ga mjere
a mogu li da izmjere
ovaj naš duhan – našu muku,
ovaj naš slavni znoj!
Od tamne zore ljetnih jutara
do kasno doba u večeri zimske
on žedno pije tugu našu
i znoj i krv i tijelo naše
Žut – žutim čini lica blijeda
i žutu gošću u grudima nosi.

Po rosnim jutrima, po svježim praskozorjima
nagnuti ničice nad rodna polja,
umorni – mi ga beremo
List za list kidaj,
list za listom niži,
list za listom prevrći, pritišći,
list za listom nježno,tužno redaj
i na dugom nizu kapljice znoja
i nadu sa kletvom i zeleni jad,
s tupim pogledom u očima mutnim
po nježnom zlatnožutom lišću
gorku bajku kletoga života
naniži, bezglasnu a tako jasnu
Pa znaš li je?
Kad dođe dan,onda se mjeri-
nema mu mjere, a u grudima dube
ne prestajući, ne nalazeći dna
ne tuga vec kletva, a u mutnim očima
furija
i ne želeći sama se diže
Kantar odnosi zlatno lišće,
a u grudima ljuto bjesne talasi
žute muke – žutog duhana,
žutog znoja naših ruku!

0 Shares:
Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

code

You May Also Like
Čitaj više

Tako je govorio Sbutega

Biti razuman i slobodan čovjek najveći je korak ka otporu današnjici punoj mržnje, koristoljublja i nečovječnosti. Misli jednog neobičnog čovjeka su…
Čitaj više

Slovo o ćupteru

U Brotnju i okolici, u srcu hercegovske zemlje, ljudi su se od davnina prilagođavali kamenom, kršovitom podneblju. Ovdje…