Uz rijeku sam jednom sjedio
S proljeća kad cvatu kesteni
Daljinom je nisam premostio
U sjećanju, grad i brodovi
Sunce kad zađe do pola
Srijedom našega govora
Na Porti se mladost čekala
Pokraj vrata staroga dvora
Hodam kroz životni boj
Hodam, bježim od taštine
I sanjam neke mirne sne
Mirne k’o duša Vojvodine
I danas kad cvatu kesteni
Skriva se rijeka u meni
Velika u svojoj jakosti
U iskustvu jedne radosti
Ivan Dodig, Subotička Danica 2017, str. 136
No Comment