Sjećanje

Uz rijeku sam jednom sjedio
S proljeća kad cvatu kesteni
Daljinom je nisam premostio
U sjećanju, grad i brodovi

Sunce kad zađe do pola
Srijedom našega govora
Na Porti se mladost čekala
Pokraj vrata staroga dvora

Hodam kroz životni boj
Hodam, bježim od taštine
I sanjam neke mirne sne
Mirne k’o duša Vojvodine

I danas kad cvatu kesteni
Skriva se rijeka u meni
Velika u svojoj jakosti
U iskustvu jedne radosti

Ivan Dodig, Subotička Danica 2017, str. 136
Previous post
Reportaža | Sajam turizma u Mostaru
Next post
Biciklom kroz toplije dane

Nema komentara

Komentiraj

Back
SHARE

Sjećanje

%d blogeri kao ovaj: