Dragana Lucija Ratković Aydemir: Očuvanje identiteta uvijek je u rukama ljudi iz lokalnih zajednica

Lice turizma #1
No Comment

U prvom izdanju blog serijala “Lice turizma” razgovarao sam s  Draganom Lucijom Ratković Aydemir stručnjakinjom u području interpretacije baštine, kulturnog turizma i menadžmenta, a povod našeg razgovora bila je konferencija Apriori Turizam u Mostaru.

Možete li nam u par rečenica predstaviti Vašu tvrtku Muze?

Zagrebačka tvrtka Muze d.o.o. za savjetovanje i upravljanje u kulturi i turizmu od svog osnutka 2005. godine djeluju kao stručni suradnik i konzultant u više od 60 raznovrsnih projekata strateškog i interpretacijskog planiranja, oblikovanja, izrade dokumentacije, izgradnje ili uređenja infrastrukture za interpretaciju baštine poput interpretacijskih centara, muzeja, kulturnih i tematskih ruta, parkovnih atrakcija i tematskih igrališta te kreiranja cjelovitih identiteta destinacija i mikrodestinacija temeljenih na interpretaciji baštine i njezinoj prezentaciji na inovativan i kreativan način.

Rad našeg tima temelji se na povezivanju znanja iz područja interpretacije kulture i prirode, zaštite kulturnih dobara i muzeologije, kulturnih politika i kulturnog turizma s vještinama kulturnog i baštinskog menadžmenta.

Kako ste došli na ideju da osnujete tvrtku koja će se baviti ovom specifičnom djelatnošću?

Moj desetogodišnji rad u Ministarstvu kulture RH prethodio je osnivanju Muza. Tu sam uistinu savladala brojne vještine u području očuvanja kulturne baštine. No kako sam po prirodi vrlo komunikativna osoba, osjećala sam da moj rad na baštini nije dovoljno od koristi lokalnim zajednicama koje su njezini baštinici. Tako sam započela, još kao djelatnica Ministarstva kulture specijalizirana za evidenciju i zaštitu sakralnih inventara, u suradnji s župnicima, osnivati male sakralne muzeje… U Svetvinčentu, Taru, Rovinju… Tu mi se nekako sve više bistrilo da će upravo komunikacija i interpretacija baštine biti pravi smjer za nastavak mog profesionalnog razvoja i biti poticaj za ulazak u izazovne poduzetničke vode.

Prije dvije godine Vaš projekt “Ekomuzej batana” u Rovinju uvršten je na UNESCO listu uspješnih primjera iz prakse u području očuvanja nematerijalne baštine svijeta. Koliko za Vas znači i za Vašu tvrtku znači ovakvo priznanje?

Ekomuzej batana iz Rovinja, kao i većina projekata na kojima radimo, imaju šansu uspjeti samo ako su s njima identitetski duboko povezani lokalni ljudi. Mi kao struka usmjeravamo, upravljamo i kreativno interpretiramo taj identitet, ali ga mi ne možemo živjeti. Očuvanje identiteta uvijek je u rukama ljudi iz lokalnih zajednica. Ako postoji snažan motiv očuvanja vlastita identiteta, dobar spoj između ljudi, politike i struke, uspjeh je zagarantiran! Tada i ja i moj tim itekako možemo puno pomoći i onda će i naš doprinos biti veći i rezultirati i međunarodnim priznanjima. Priznanja su veliko veselje i čast! Unutarnju radost osjećam kada vidim da to što radim zaista obogaćuje živote ljudi.

Današnji trendovi interpretacije baštine postali su interaktivni i multidisciplinarni, pa na projektima možemo vidjeti suradnju različitih kreativaca, od dizajnera, programera, povjesničara i brojnih drugih. Koliko djelovanje različitih grana umjetnosti i znanosti utječu na finalni kulturno-turistički proizvod?

Kulturno-turistički proizvod je već kako mu ime kaže multidisciplinarna pojava, povezuje dva velika područja: kulturu i turizam. Za baštinske atrakcije koje su kulturno-turistički proizvod, ključ je u tome da je baštinski fenomen na kojemu atrakcija počiva u prvom redu sjajno istražen, a potom, da se njegova posebnost i zanimljivost približe što širem krugu posjetitelja za što su zaduženi interpretatori baštine. Potom na pozornicu nastupaju brojni timovi iz područja dizajna, arhitekture, umjetnosti uz čija će se znanja, umijeća i kreativnost pojave iz najdrevnije prošlosti aktualizirati i oživjeti na suvremen način. Zato i u gospodarskom smislu proizvod kulturnog turizma nikada nije dovoljno samo valorizirati kroz njegove učinke, već i kroz razvoj kreativnih i kulturnih industrija u procesu njihova nastanka.

Kakva su iskustva publike s drugačijim i tehnološki inovativnim muzejima i interpretacijskim centrima? Da li je domaća publika spremna na nova i drugačija iskustva?

Domaća publika je i više nego spremna. Informacije o takvim pojavama u svijetu su danas skoro svima dostupna, pa i očekivanja rastu. Najljepše mi je tu citirati jednog dječaka koji je u sklopu školske ekskurzije posjetio Ivaninu kuću bajke u Ogulinu. Učiteljice su na početku puta rekle da idu posjetiti muzej bajke, a malac je nakon što je njihov posjet Ivaninoj kući završio glasno uzdahnuo i prokomentirao da mu je ovdje bilo nezaboravno ali da mu je muka što sada moraju ići u neki muzej. Nije mogao povezati da je upravo posjetio neki „muzej“ i da on može biti zabavan, da se u njemu može učiti i igrati i da je sve u „muzeju“ napravljeno baš onako kako se njemu sviđa. Naravno da će svaki slijedeći njegov posjet muzejima imati očekivanje ponavljanja doživljaja iz Ivanine kuće bajke i to je prava stvar.

Koji su najvažniji segmenti u koncipiranju dobre kulturne priče u turizmu?

Autentičnost, povezanost s lokalnim ljudima, stručnost i kreativnost u idejnom oblikovanju, projektiranju i svim fazama realizacije, politička podrška, stručan i proaktivan menadžment, marketing i PR. I sve navedeno je podjednako važno, niti bez ijednog se ne može.

Iza Vas je veliko iskustvo i brojni realizirani projekti iz područja kulture i baštine. Tko može biti nositelj projekata iz područja kojima se bavi vaša tvrtka, te na koji način se financiraju ti projekti i kako osigurati njihovu održivost? 

Nositelji takvih projekata u Hrvatskoj mahom je javni sektor: jedinice lokalne i regionalne uprave i samouprave, turističke zajednice, javne ustanove u području kulturne i prirodne baštine. U razvijenim zemljama, brojni su nositelji iz privatnog sektora za što ćemo mi još morati čekati. U procesu nastanka projekata uvijek razmišljam o europskom kontekstu, pa i u segmentu njihova financiranja. Održivost se mora planirati od samih idejnih konceptualnih razrada projekata, a ključ je u osnaživanju ljudskih potencijala i njihovoj pripremi za njihovo preuzimanje kada se projekti konačno i realiziraju.

Članica ste nekoliko strukovnih udruženja na europskoj i svjetskoj razini, kakva iskustva nosite iz tih organizacija?

Umrežavanja, dijeljenja iskustava za mene su način življenja. Svima preporučam da se angažiraju u strukovnim organizacijama jer je to nepresušan izvor inspiracije, učenja i motiviranja za dalje, ali i prilika za druženje i prijateljstva!

Bosna i Hercegovina je zemlja na raskršću civilizacija i kultura koje su kroz povijest ostavljale brojne tragove svoga postojanja i djelovanja. Može li to biti dobra podloga za razvoj zemlje kao destinacije kulturnog turizma?

Apsolutno. Možda bi još preciznije bilo reći da zapravo ne postoji dio našega planeta koji nema resurse za razvoj nekog aspekta kulturnog turizma. Bosna i Hercegovina je u mnogočemu posebna i kao takva već i globalno prepoznata. Ona ima svoje mjesto u ukupnom europskom kulturnom identitetu i ono treba što bolje osvijestiti kao prvo lokalnim ljudima, a onda europskim građanima i naposljetku globalno. Ali valja početi od lokalnih ljudi.

Za sve oblike turizma vrlo je važna dostupnost, odnosno prometna povezanost. Može li uspostava niskotarifnih avio letova biti važan čimbenik za razvoj turizma temeljenog na kulturnoj i prirodnoj baštini u Bosni i Hercegovini?

Prometna povezanost je za mnoge grane gospodarstva ključ, a za turizam, pa i onaj kuturnog predznaka, od iznimnoga je značaja. Jako je važna za kvalitetu života lokalnih ljudi. Ja ovaj puta neću koristiti tu mogućnost, ali u budućnosti se itekako veselim ponovnom dolasku u Mostar iz Zagreba avionom.

No Comment

Komentiraj

Back
SHARE

Dragana Lucija Ratković Aydemir: Očuvanje identiteta uvijek je u rukama ljudi iz lokalnih zajednica