Milan Stojković: Glavni problemi turizma Srbije su loši zakoni, needucirani kadrovi i loša infrastruktura

Lice turizma #7
No Comment

Pred nama je sedmo Lice turizma u kojemu sam ugostio Milana Stojkovića, poznatog srpskog turizmologa. Milan je vlasnik agencije Etourism Consulting koja se bavi pružanjem usluga internet marketinga malim i srednjim poslovnim subjektima u turizmu. Agencija pomaže hotelima, apartmanima i agencijama da zarade više novca, a turističkim destinacijama pruža veću vidljivost i promociju njihovih manifestacija.

Vaš prvi značajniji projekt “Discover SouthEast Serbia” je bio pokretač konzultanske tvrtke koja danas nosi naziv Etourism Consulting. Kako se razvijao Vaš put u konzultantskim vodama turističkog sektora?

Projekat “Discover south-east Serbia” sam još 2011. godine pokrenuo sa mnogo entuzijazma i malo iskustva. Nekako te dvije stvari često idu zajedno. Centralno mjesto projekta zauzimao je kompletan destinacijski sajt koji je po prvi put objedinio čitavu turističku ponudu jugoistočne Srbije, regije u kojoj i sam živim. Tada sam znao dosta o destinacijskom menadžmentu i destinacijskim portalima, ali gotovo ništa o internet marketingu.

Shvatio sam da moram naučiti kako promovirati svoj projekt na internetu, jer u suprotnom nitko neće čuti za njega. Tako su, potpuno neplanirano, krenuli moji prvi koraci sa internet marketingom u turizmu. Iz tog iskustva već naredne godine pokrećem sajt Turizam i putovanja na kojem još više usavršavam online promociju, kreiranje sadržaja, online PR, SEO, i druge vještine.

Nakon što sam potpuno volonterski svojim internet marketing vještinama pomogao nekim prijateljima da napune svoje ugostiteljske objekte i povećaju prodaju aranžmana, odlučujem da kurs svoje agencije i osobnog profesionalnog razvoja usmjerim primarno na konzalting i pružanje usluga digitalnog marketinga u turizmu.

Koji su glavni turistički aduti Istočne Srbije? Kakvo je trenutno stanje u turizmu ove regije?

Istočna Srbija još samo nema more, ali obzirom na sve ostalo, možda bi to bilo i suvišno. Reljef i geomorfologija su najveći aduti: pećine, prerasti, kanjoni, jezera, vulkanske kupe, klisure… Burna povijest ostavila je i veliko nasljeđe. Tu su rimske carske palače, bizantijski gradovi i turske tvrđave. Sve se to ogleda i u arhitekturi gradova, narodnim običajima, načinu govora i gastronomiji.

Kao i uvijek kada se opisuju turistički potencijali neke regije na ovim prostorima, obično slijedi ono čuveno – nažalost sve to nije iskorišteno.

Može se reći da turističko-geogrfski položaj regije nije baš najpovoljniji jer je izvan glavnih turističkih tokova i daleko od većih emitivnih centara. To privlačenje turista u masovnijem obliku čini dosta težim. Blizina Europske Unije, u vidu Bugarske i Rumunije se ne koristi dovoljno, a moglo bi se dosta toga uraditi sa prekograničnim projektima. Infrastruktura je loša a i ljudi su sve lošiji prema svojoj prirodi – često se nailazi na divlje deponije dok plastične kese nerijetko krase drveće. Kadrovska struktura je poražavajuća i u javnom i u privatnom turističkom sektoru.

Ima svijetlih primera i to je svakako Sokobanja. Moja agencija već tri godine radi na promociji ove destinacije i sada imamo toliki priljev turista da se zbog ogromnog broja ljudi u Banji javljaju problemi druge vrste, jer vodovodna i elekro infrastruktura Banje nije još uvek spremna za toliku količinu turista.

Kao srednjoškolski profesor, učinili ste mnogo toga na upoznavanju turističke struke i približavajući mladima područje turizma, hotelijerstva, marketinga i sl., a pogotovo preko Vašeg blog magazina Turizam i putovanja. Kakva iskustva nosite iz profesorskog rada, primjenjujući internet u obrazovanju?

Rad sa učenicima je sjajan. I danas mi se mnogi od njih javljaju i zahvaljuju na svemu jer su jedini oni na fakultetu znali odgovore na neka pitanja i uspješno savladavali neke projekte. Takve stvari nemaju cijenu.

U svom radu se nisam mnogo držao zvanične literature jer su previše zastarjele. Učio sam ih aktuelnim stvarima, konkretnim situacijama iz prakse. Prvi sam radio predavanja preko Skajpa putem kojih sam u našu učionicu dovodio najeminentnije ljude iz turističke prakse – menadžere hotela, vlasnike agencija, direktore turističkih organizacija i sl. Jednom od takvih predavanja je sudjelovala i direktorica škole koja nije mogla vjerovati da je to moguće.

Sve lekcije učenici su dobijali dan-dva ranije na mom blogu tako da im na samom satu ne bih predavao suhoparnu teoriju, već smo o tome pričali i učili dalje kroz primjere iz prakse. Oni su dolazili pripremljeni sa gomilom pitanja. To je takozvani model “obrnute učionice”, te sam se trudio da ga uspješno primjenim.

Kao razredni starješina uveo sam elektronski dnevnik, gde je svaki roditelj u svakom trenutku mogao vidjeti ocjene i izostanke učenika. Čujem da danas to pokušavaju uvesti kao obavezni element.

Nažalost, količina papirologije u našim školama je ogromna. Svakog dana sam radio toliko nebuloznih i nepotrebnih stvari da mi se to na kraju i smučilo. Zbog povećanja poslovanja sa agencijom odlučio sam da nakon četiri godine rada dam otkaz u školi i u potpunosti se posvetim poduzetništvu.

Škola mi je svakako mnogo toga dala i danas sam u kontaktu sa kolegama i učenicima, a za dva dana idem i na proslavu mature.

Kako pratiti i biti konstantno u koraku s turistima, budući da se svako malo pojavljuju nove društvene mreže poput Instagrama, Snapchata i sl.?

Ne treba uvijek juriti za novim društvenim mrežama. Treba pratiti što se događa, ali ne znači da morate biti prisutni na svakoj društvenoj mreži koja se pojavi. Recimo, od početka sam bio protiv čitave euforije sa Snapchat-om. Često se oko neke društvene mreže i aplikacije napravi samo velika priča, ali na kraju ljudi to uopće ne usvoje i sve to propadne.

Kada je Instagram uveo Storije kao vrstu sadržaja, doslovno je pojeo Snapchat koji više nitko i ne spominje. Zato pričekajte da vidite da li će Vaša ciljna grupa prihvatiti određenu mrežu i onda počnite da je koristite. Pustite priče marketinških stručnjaka da morate biti prvi. Naravno da ne morate! Čekajte da vidite što se isplati, gdje su vaši turisti i tu krenite, a do tada se držite onoga što funkcionira.

Organizator ste i sudionik brojnih konferencija i drugih okupljanjima iz područja turizma. Koliko povezanost struke, javnog i privatnog sektora utječe na razvoj turizma u Srbiji? 

Mnoge konferencije pokušavaju spojiti struku, akademiju i javni turistički sektor, ali iskren da budem, ne vidim baš nekih veliki efekata od tih pokušaja.

Smatram da je osnovni nedostatak turističkih konferencija u Srbiji to što se maksimalno forsiraju ljudi koji nemaju ni malo praktičnog iskustva. Najčešće su to prazne priče, sa realno užasnim prezentacijama i bez ikakve praktične vrijednosti.

Najviše volim kada na konferencijama čujem obične ljude iz prakse koji se svakodnevno suočavaju sa brojnim izazovima koje donosi turističko poslovanje u Srbiji. Mislim da je publici to potrebno, a akademska predavanja treba da ostanu na fakultetu. Mnogo sam više naučio od čovjeka koji se bori da pokrene avanturistički turizam u Zapadnoj Srbiji, ili od Jovana koji se trudi da promoviše Golubac iz brodića, nego od raznih akademika pa makar oni bili i stranci.

Ja sam tri godine zaredom organizovao eTurizam konferenciju i osnovni kriterijum da bi netko bio predavač bio je da sebe i svoju porodicu prehranjuje tako što uspešno primenjuje internet marketing u turizmu. Dakle, mora imati surovu praksu, ništa manje od toga. Ne može o internet marketingu da priča netko tko ne zna da postavi uspješnu AdWords kampanju. Ista je priča sa bilo kojim segmentom turizma.

Mislim da je svakako potrebno veće povezivanje privatnog i javnog sektora u turizmu ali se moraju pronaći i neki novi načini da se to čini. Edukacija je neophodna svima.

Koji su glavni problemi s kojima se suočava turizam u Srbiji?

Odgovor svakako dosta zavisi od perspektive promatrača. Hotelijeri vide jednu vrstu problema kao primarnu, a turističke agencije nešto sasvim treće. Lokalne turističke organizacije također imaju velike probleme koji se tiču samo njih.

Neke probleme sam već spomenuo, ali ako bih morao da izdvojim, rekao bih da su to loši zakonski propisi (čak i sa novim Zakonom o turizmu), neusaglašenost i nesuradnja države sa lokalnim destinacijama, loša kadrovska politika, loša infrastruktura i veliki nedostatak edukacije.

Primjećujemo porast trendova kada je u pitanju odlazak mladih u zemlje zpadne Europe. Da li je turizam šansa za mlade u Srbiji?

Uvijek sam za to da se nešto najprije pokuša ovdje. Lako je otići, ali nigdje nije kao kod kuće, ma koliko loše ovdje bilo. Tamo negdje smo mi Balkanci uvek građani drugog reda, a to nije baš lijep osjećaj bez obzira na sve.

Čekati da država riješi problem i pronađe posao je potpuno pogrešno. Ne treba se oslanjati ni na koga. Treba pokušati pokrenuti neki biznis, zašto ne i u turizmu. Internet marketing zaista mnogo pomaže i omogućava novim ugostiteljskim objektima, agencijama i aranžmanima da u roku od 24h uđu na tržište i budu primjećeni.

Probajte, nikad ne znate kuda će vas to odvesti. Ako ne ide i ako ovde ne valja, pa niste drvo, uvijek možete otići.

Ja sam nakon više godina mukotrponog rada uspjeo da razvijem posao i da iz Srbije radim sa domaćim i stranim klijentima širom svijeta: Australija, SAD, Italija, Kolumbija, Čile… Uspjeo sam da dođem do neke europske plaće, a da ne odem iz Srbije i mislim da je to suština i idealna kombinacija – imati europska primanja, a ne otići od porodice i prijatelja. Tada i Srbija i BiH i Hrvatska postaju mnogo ljepše mjesto za život.

No Comment

Komentiraj

Back

O autoru

Ivan Dodig
Hercegovac. Turistički novinar. Diplomirani turizmolog. Piše. Bavi se novim medijima, putuje. Voli konstruktivan dijalog.
O meniŽivotopis (CV)

#dnevnitvit

SHARE

Milan Stojković: Glavni problemi turizma Srbije su loši zakoni, needucirani kadrovi i loša infrastruktura