Moje slike

No Comment

Moje slike su boje juga
Šapat sivih stijena, i nestalih pruga
Zaraslih staza dječaštva moga
Snenih rijeka, i širokoga polja nijemoga

Poput raspukla nara, pune su boje
Koje li tuge, da samo su moje
a slike se same od sebe slikaju
Livade, vinogradi, ljudi pričaju

I moje slike nikad ne blijede
Uvijek su žive, uvijek jedre
U njima daleko, kuće su od kamena
Mirišu na kišu, svjedoci plamena

Kroz motive mojih slika,
Provlače se niti krajolika,
priče o nepresušnoj nadi i ostanku,
Uprizorenje Knjige o postanku

I sve češće zatvaram oči,
Da l’ od nemira, il’ od nemoći
Vidim ih žive, vidim jedre
Moje slike, do vječnosti me slijede

Ivan Dodig

No Comment

Komentiraj

Back
SHARE

Moje slike