Danijel Koletić: Destinacija mora živjeti

Lice turizma #10
No Comment

Pr stručnjak Danijel Koletić vlasnik je i direktor agencije “Apriori World”, agencije koja predstavlja skupinu kreativnih, dinamičnih i inovativnih stručnjaka koji stvaraju nove trendove, vrijednosti i percepcije implementirajući svoje ideje u područje brendinga, odnosa s javnošću i upravljanja komunikacijskim procesima.

O odnosima s javnošću i povezanosti ove struke s turizmom, brendiranjem destinacija i komunikacijskim trendovima u turističkom sektoru razgovarali smo u desetom izdanju blog serijala “Lice turizma”.

Koliko je brendiranje države kao turističke destinacije važno za pozitivan imidž na međunarodnom tržištu?

– Brend jedne države, odnosno kakvu je ona percepciju stvorila na globalnom nivou, ključno je za turistički razvoj, no ne nužno i odlučujuće. Brending čini percepciju, ali ključ svakog procesa čine ljudi. Uvijek postoji manji broj turista kojima nije važan brending međutim na osnovu brendinga stvorit će se ključna slika, a time i želja da se posjeti određena destinacija. Brendirane destinacije svi žele posjetiti, a to su globalno New York, London, Pariz, Rim, a posljednjih desetak godina Dubai, Singapur ili Peking. Imamo destinacije koje bi svi rado posjetili, ali su ili predaleko ili financijski jako zahtjevne poput Novog Zelanda, Fiji, Peru, Japan. Više nego ikada ulažu se sredstva u brending određene destinacije, ali je pritom brending države ključan da bi se posjetilo tu određenu destinaciju.

Kako komentirate slogane turističkih organizacija u regiji: Hrvatska (Croatia – Full of Life), Slovenija (I feel sLOVEnia), Bosna i Hercegovina (The Heart-shaped Land), Crna Gora (Wild Beuaty), Srbija (The Place to Be)…

– Jedan od najtežih poslova je definirati turistički slogan države koji će biti unikatan. Crna Gora sa svojom prirodom i prometnom povezanošću koja se još uvijek razvija zaista može stajati iza svog slogana, ali možemo se upitati stoji li iza tog slogana asocijacija na ljude, hranu i povijesne činjenice, tada pomalo nespretno ispada da su svi lijepi i divlji.

Bosna i Hercegovina teritorijalno je u svom sloganu zaokružila svoj moto. Pokušavajući neutralizirati percepciju, ovo je daleko od slogana koji definira ljepotu, različitost i sve povijesne činjenice koje ova država nosi u sebi. Ovom sloganu nedostaje poveznica upravo s tim motivima.

Slovenija je uspjela u svom sloganu, kroz igru tipografije i osjećaja nametnuti personalizirani pristup koji u principu šalje poruku emocije, države, pripadnosti građana Slovenije prema samom sloganu. Dođi i osjeti sve što ti Slovenija nudi, budi dio Slovenije – to bi bila njihova poruka koja je dobro ukomponirana bojama.

Hrvatski slogan nakon velikog uspjeha Hrvatske i slike dočeka hrvatskih svjetskih doprvaka koje su obišle cijeli svijet dobiva smisao. Također eksterna percepcija predsjednice Republike Hrvatske dala je dodatni efekt ovom sloganu. Međutim taj slogan turistički možda ima smisao, ali ga ljudi koji žive u Hrvatskoj ne osjećaju jer velik broj ljudi odlazi. Ovaj slogan možemo promatrati iz konteksta nadogradnje, ali ga je teško kombinirati, puna hrane, puna vode, puna znanja, puna povijesti, zapravo je bezbroj varijacija.

Turistički slogan Srbije ”Place to be” proaktivno utječe svojom porukom  i jednostavno poziva ljude da budu u Srbiji jer je tamo sve zanimljivo. Prednosti ovog slogana su da se može komunicirati kao Budi u Novom Sadu, Budi na Zlatiboru… On pruža mnoge mogućnosti, međutim u njemu nedostaje neka emocija. Komunikacijski se može iskoristiti, ali više kroz sekundarnu percepciju. Iako moramo priznati da ima svoju snagu.

U nekim domaćim turističkim organizacijama manjih gradova i općina često se događa komunikacijski jaz. Primjerice prema potencijalnim turistima iz stranih zemalja komuniciraju se informacije poput održavanja sjednica upravnog odbora turističkih zajednica, informacija o izvođenju radova komunalne prirode i sl. U čemu griješe osobe zadužene za PR u tim organizacijama?

– Nalazimo se u globalnom, nacionalnom i lokalnom, vremenu tehnoloških i digitalnih transformacija. Ako niste digitalno educirani ili jednostavno niste spremni učiti ili angažirati profesionalce, teško ćete se nositi s digitalnim vremenom koje je u svim segmentima posla vrlo bitno. Nažalost, u našoj regiji prisutna je kultura zapošljavanja na temelju poznanstava i političkih pripadnosti, čime se zanemaruju pojedinci s odgovarajućim znanjem i vještinama. Sve to značajno utječe na razvoj turističkog i gospodarskog sektora. Manje turističke zajednice i središta za uspjeh trebaju komunikacijsku sinergiju, a to je ponekad teško postići jer su sitni lokalni interesi i stranačka pripadnost nekada važniji od destinacije ili ljudi. Ove moje riječi ne tiču se svih destinacija, svakako da imamo i dobrih primjera. Jednostavno poštivanje struke i učenje je imperativ opstanka. Svakako uz to je bitna i kreativnost. Ne trebaju direktori turističkih zajednica biti kreativni, za to postoje agencije i stručnjaci koji im u tome mogu pomoći.

Neke domaće destinacije odlučuju se za marketinško djelovanje koristeći usluge influencera. Da li dolazi do nepovjerenja prema blogerima i drugim influencerima zbog ne autentičnog doživljaja destinacije i nametljivog oglašavanja?

– Na tržištu imamo sukob generacija. Influenceri imaju svoju ciljnu publiku i ona definitivno utječe na određeni brending. Možemo si postaviti pitanje, da li ti influenceri imaju utjecaja na financijski stabilnu skupinu ljudi. Svakako da će jedan tinejdžer u određenom trenutku odlučiti da želi zimovati, ljetovati ili otići za vikend na određenu lokaciju, ali da bi došao do te lokacije moraju se zadovoljiti određeni preduvjeti. Potrebno je malo više od videa i lijepih fotografija. Destinacija mora živjeti, imati bogat sadržaj, povezanost s niskobudžetnim avio prijevoznicima, imati prihvatljiv lokalni prijevoz, različite mobilne aplikacije. Graditi imidž isključivo na influencerima mora biti sadržajno pripremljen. Svaka viralna priča u digitalnom prostoru ima svoj smisao. Turističke kampanje pomalo su jednoobrazne, sterilne, spore, od odlučivanja do transformacija je dug period. Veliku ulogu danas odigravaju specijalne priče sa specijalnim sadržajima koje okupljaju i posebnu ciljnu skupinu. Neosporno je da se broj turista povećava sve većom brzinom u konceptu city break, jednodnevnih, dvodnevnih ili dužih vikend paketa. Sarajevo i Mostar bilježe sve veći broj gostiju kao i Zagreb. Beograd  se pozicionira kao regionalni kongresni centar.

Pojavili su se i slučajevi “ucjena” influencera za “pozitivan” osvrt na destinaciju. Koje je vaš stav o tome?

– Ako se oslanjate samo na jedan izvor i samo na jednu digitalnu strategiju ona će vas definitivno koštati. Nažalost, najskuplje su ideje i strategije, a oni koji odlučuju ponekad nisu spremni dovoljno platiti takvu uslugu. Danas se rađaju nove agencije koje vam nude da kupujete lajkove. Sve je veći broj cyber kriminala i lažnih profila pa će se u skladu s tim pojaviti i ljudi koji će na različite načine iskoristiti internetski prostor kako bi iskoristili za različite metode komuniciranja, pa čak i ucjena. Da bi se to spriječilo treba napraviti dobru analitiku osobnosti i provjeriti influencere, blogere kao i njihove reference.

Nažalost, pojave kriznih situacija utječu izravno i na turistički sektor, prvenstveno mislim na destinacije suočene s pojavom terorizma, političke nestabilnosti, migrantske krize i sl. Koliko je krizno komuniciranje značajno u tim uvjetima za destinacijski turizam?

– Kada određenu destinaciju zadesi teroristički napad ili neka katastrofa masovni mediji kreiraju priču i bez obzira na pravu sliku i stanje, ljudi će upiti i prenijeti svoju percepciju jednog događaja na cijelu državu. Percepcija i odlazak na određenu destinaciju ovisi i o veličini države te teritorijalna pripadnost, npr Europskoj Uniji koja također daje određenu sigurnost. U današnjim vremenima uz sve moguće sigurnosne mjere ne postoji destinacija koja je potpuno sigurna. U slučaju bilo kakve vrste krize rehabilitacija ili povratak te destinacije zahtjeva mukotrpan rad gotovo od početka, posebno ako se radi o destinaciji koja je tek započela svoje pozicioniranje na turističkoj karti svijeta kao što su države u našoj regiji. U Londonu i Parizu su se nažalost dogodili teroristički napadi, ali ljudi i dalje odlaze tamo. To je snaga brendinga, tradicije i komunikacije. Destinaciju čine i ljudi i njihove emocije, pogotovo na lokacijama u našoj regiji gdje će svaki gost osjetiti tu srdačnost, izvornost koju ne može osjetiti u velikim svjetskim destinacijama.

Na sveučilištima i visokim školama, pojavili su se studijski programi odnosa s javnošću kao odgovor na potrebu tržišta za educiranje PR kadrova. Koja je uloga obrazovanja u PR struci?

– Pozitivna stvar na brojnim sveučilištima je to što predaje sve više praktičara. Loša stvar je da studijski programi sadržavaju premalo prakse. Odnosi s javnošću na neki način predstavljaju zanat koje sadrže različite vještine. Također mislim da nedostaje međuregionalne razmjene studenata, stručne prakse, a jedan od izazova je i velik broj digitalne nepismenosti profesora i nedostatak njihovog usavršavanja. Kada malo razmislim, ne sjećam se da se u 16 godina održavanja PRO PR konferencije pokazao interes nekog  profesora za mnovim znanjima i povezivanjem sa stručnjacima. Brojna sveučilišta i škole nude programe odnosa s javnošću bez dovoljno praktičnog vježbanja. Ako studentska praksa traje 3 tjedna bojim se da ne možete prenijeti dovoljno znanja niti da praktikant može steći dobar uvid u cijeli rad neke agencije i svih faza određenog projekta zbog čega su potrebne strateške promjene na fakultetima.

I za kraj, vaša poruka mladim ljudima koje zanima PR struka i koji bi se željeli baviti istom?

– Uz studijski program pokušajte naći vremena da se digitalno opismenite, volontirajte i budite spremni iskoristiti svoje vrijeme da negdje dobijete šansu za napredak. Neka volontiranje i stručna praksa budu vaš uvod u vašu konkurentnost jer vaša diploma samo je broj na papiru ako niste osjetili agencijski posao ili posao u nekom odjelu za PR, pojedine kompanije nekog ozbiljnog događaja ili institucije. Probudite ambicioznost u sebi, zahtijevajte od sveučilišta više prakse koja će vas uspjeti inspirirati i motivirati. Za uspjeh je potrebno vrijeme i strpljenje, upornost i odricanje. Neka ulog vašeg vremena u procese nadogradnje vašeg znanja ne bude rutina. Budite spremni u kontinuitetu na jednom mjestu do 6 mjeseci, jedino tako možete dobiti još povjerenje i naučiti. Nikada ne posustajte.

No Comment

Komentiraj

Back
SHARE

Danijel Koletić: Destinacija mora živjeti