Putnikovanja (11): Pod Maglićem – Priroda u svom najstvarnijem obliku

Nepregledno gačansko polje ostaje iza mene. Misli o gigantskom dimnjaku što se nadvio kao tmurni kišobran iznad malenog gradića u čas mi razbi Klinje, biser Gacka. Nisu Austrougari slučajno tu napravili prvu akumulaciju u Bosni i Hercegovini. Kako put odmiče, tako i divljina, postaje izraženija. Krajem 2011. radnici su završili najduži tunel u Bosni i Hercegovini, preko prijevora Čemerno, koji je dužine preko dva kilometra.

Na granici općina Gacka i Foče stoji malena rječica Jabučica ili u starijim zapisima Jabušnica. S gačanske strane je izdignuto mjesto za odmor i okrjepu, Sastavci, a s fočanske stoji tabla dobrodošlice u Nacionalni park Sutjesku.

Baš tu negdje na granicama ovih općina postoji narodna legenda o dvije kamene stijene na litici koje su razmaknute tek da jedva jedan čovjek može proći kroz njih. Zato ga i narod naziva Vratar, a spominje se još u 15. stoljeću kao značajno mjesto na starom trgovačkom putu iz Foče ka Dubrovniku. Tu je herceg Stjepan podigao utvrdu, pretaču carinske ispostave koja se po noći zatvarala za promet. Piše jedan novinar kako su stari Fočaci “gosparima u Dubrovniku”, na moru, karavanima dopremali suhe šljive, opranu vunu, štavljene kože i nadaleko poznate noževe, te kujundžijske proizvode, kakvih nije bilo nadaleko, a otuda donosili sol, biber, svilu, posuđe iz Venecije itd. Nastavlja kako su Stari spisi pisali da je i stara kuća hercega Stjepana bila na Tjentištu, u kojoj je bio konak, gdje su konačili tada veoma važni ljudi na putu za Dubrovnik. Na izlazu iz Tjentišta je i Suha, najmanje selo u nekadašnjoj Jugoslaviji, sa svega dvije kuće.

Na području Tjentišta, upravo pred Vukčevu smrt, u proljeće 1432. spomenut je Kovač Bogosalić kao čovjek kneza Vukca Hranića. I Vukčeva supruga Katarina, majka Stjepana Vukčića, kasnije je spominjana na tom području. Kada je u jesen 1450., carina na Tjentištu bila predmet reakcije Dubrovčana prema hercegu Stjepanu, njegova majka Katarina, udovica kneza Vukca, odgovarala je za tu carinu. Obitelj Sandaljevog brata Vukca vezala se za područje Tjentišta.

Danas Tjentištem dominira spomenički objekti vezani za pretposljednji rat. To je priča za sebe. Kraj budućnost vidi u turizmu zasnovanom na prirodi, a kako i ne bi kada imaju najveći vrh u Bosni i Hercegovini, ali ono što se posebno izvdaja je strogi zaštićeni rezervat prirode, prašuma Perućica. Nacionalni park Sutjeska počeo je razvijati nove (eko)turističke proizvode i infrasrukturu koja je oštećena i devastirana u posljednjem ratu.

Samo kilometar od upravne zgrade Nacionalnog parka u pravcu Foče, skrećemo desno.

Put makadamski, nasipan, održavan. Sve je dobro označeno i obilježeno. Rampa označava ulazak u središte najvećeg prirodnog blaga u Bosni i Hercegovini.

Priroda je ovdje u svom najstvarnijem obliku.

Ovu milinu čovjek može najbolje promatrati na tri najpoznatija vidikovca: Beškita, Dragoš Sedlo i Prijevor. Samim time su i najbolja mjesta za fotografiranje.

Pogled s vidikovca Beškita
Pogled s vidikovca Beškita (Snimio: Ivan Dodig)

Oko desetak kilometara od Tjentišta prije prostora za parking na Dragoš sedlu nalazi se početak pješačke staze koja vodi do vidikovca Beškita. Od glavnog puta do vidikovca koji se sastoji od dva platoa međusobno povezana stazom, potrebno je nešto više od 20 minuta pješačenja. Ovaj Vidikovac koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1275 metara, nudi pregledni pogled na Perućicu i Tjentište, kao i na spomenički kompleks.

Parking na Dragoš Sedlu dobra je prilika za predah i bolje upoznavanje Nacionalnog parka preko info punktova. Oko stotinjak metara duga staza nadomak parkinga, preko isprepletenih korijena visokih stabala koji podsjećaju na filmske setove u kojima se pojavljuju vilenjaci i druga bića iz magičnih šuma, vodi na vidikovac. Zastrašujuće lijepa i neobična duboka šumska uvala obojala je najljepše boje prirode, kao s prizora nekih impresionističkih likovnih majstora. Perućica u svom punom sjaju i jakosti, pomalo mistično pokazuje svoj izvor života, vodopad Skakavac. Sa preko 70 metara visine baca se neprestano u ponor.  Dok na drugoj strani kotline strmo se izdižu kamene litice Volujka, desno je u daljini , preko kanjona Sutjeske, vide se vrhovi Zelengore, a lijevo kao blijedi starac, raširio je svoju kapu najveći vrh Bosne i Hercegovine, Maglić.

Vodopad Skakavac, Perućica
Biser Perućice: Vodopad Skakavac (Snimio: Ivan Dodig)

Nastavkom puta dalje, Za Vučevo se odvaja lijevo, dok poludesno naš put uranja u gustu šuma koja vodi do Prijevora, na plato ispred samoga Maglića. U fascinantnom pogledu, iznad je Maglić, a ispred lanac vrhova, od Trnovačkog Durmitora, Studenca i Badnja na Volujku i Zelengorskih visova u daljini. Poseban je ugođaj piti kavu u katunima s vrijednim rendžerima Nacionalnog parka koji su uvijek pri ruci svima.

Maglić koji je ime dobio činjenicom da je uvijek u magli, dočekao nas je okupan suncem. Ali pod snijegom. Nije se moglo dalje. Ima ovdje još priča, mitova i legendi kao što je primjerice ona o tri sestre, ili 12 crkava, ali o tome drugom prilikom.

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Planinsko bilje pod Maglićem #mountains #flowers #outdoors #maglić #sutjeska #travel #natgeo #natgeotravel #balkans #travelstoke

A post shared by Ivan Dodig (@ivdodig) on

3 Shares:
Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

code

You May Also Like