Književna komuna

Prije nego što podne zazvoni na područnoj crkvi, dolaze na obalu. Jezero je lječilište za njihove umorne duše.

Uz rijeku sam jednom sjedio S proljeća kad cvatu kesteni Daljinom je nisam premostio U sjećanju, grad i brodovi Sunce kad zađe do pola Srijedom našega govora Na Porti se mladost čekala …

Vidjeh anđela kako pognute glave prelazi preko pješačkog prijelaza u drugi svijet. Nosio je mač. Užurbano odlaze, kao pred neki veliki povijesni događaj, rat ili neku drugu katastrofu. Njih nekoliko što ih …

U Zagreb obično dođem s jutrom, uz prvu kavu na kolodvoru. I obično u jesen. U Zagreb dođem sjetan, često zbog radosti, ponekad i zbog tuge. Kad god mu se u …

kravatu ne nose, a prva su gospoda šute već satima, umorni od patnje, mimohoda što je bilo što se sad sprema, sve se zna, pravda, pravda je nijema. uvijek na oprezu …

Vrućina je. Dok se božanstvenim rukopisima krša sunce utkalo u kamen i postalo dio njega, kročeći goletima za zvizdana, stao sam iznenada, kao osuđen, ukočen. Gledali smo se oči u oči. Osjeti strahopoštovanje, …

Ljeta su u Kotoru sunčana i sparna, a ipak, kada se u čas nebo namršti i tlo uzbudi, svim osjetilima možeš namirisati kišu. 

Ta zemlja je k’o nada neuzvraćene ljubavi, k’o plamičak koji čeka trenutak mraka na proljetnoj kiši, a odbija ga prkosno. Nije me voljela, i ne može me potiskivati koliko ja mogu njene …

Čudan je taj kamen, i uzima i daje. On koji je stoljećima tu, U niskom raslinju, čeka Uvijek neke nove, da se osvrnu, da zastanu.

Jutro je. Magla na mostu. Vreva iz javnog prijevoza gubi se u oblacima, rijeku i ne vidiš, a ispod tebe je, i s lijeva i s desna. Ne vidiš ni …

Back